Izložba 2012 Fotooko by Lada

Priča o FOTOOKOVOJ izložbi fotografija održanoj 2. listopada 2012. u dvorcu Kerestinec, čiji organizator je bio Fotoklub KLIK iz Svete Nedelje, zahtijeva posebnu pripremu i suradnju vas koji čitate.

Ajmo, dakle, pokušati ovako.

Zatvorite oči i prizovite sliku dvorca. Nekog dvorca... dvorca čije temelje je netko zamišljao, pa ukopavao i gradio prije 400 ili 500 godina, u kojem su nekoć odjekivali koraci i živjeli su u njemu neki ljudi ostavljajući posvuda tragove sebe i svojih sudbina, a onda su oni otišli u zaborav,  dvorac je napušten, zakračunan je teškim, željeznim vratima a staze do njega zarasle su razbujalom šikarom. E, sad... zamislite da ste vi prvi čovjek koji nakon tko zna koliko godina ulazi u taj dvorac. Jeste li zamislili? Dok korak po korak ulazite u mrak, primjećujete li kako vlaga i tama, međusobno čvrsto isprepleteni, stvaraju sasvim poseban, gnjilast i  težak miris? Dok se rukama pridržavate za zidove čekajući da se oči naviknu na polutamu, osjećate li pod dlanovima njihovu hrapavu hladnoću, i osjećate li kako se dodirivani prstima oni mrve? Ako sada malo, samo malo otvorite oči i škicnete, primijetit ćete kako su okna razbijena, s vanjske strane su opletena gustim viticama bršljana koji se propinje, a s unutrašnje debelim i lelujavim velom paučine. Sa stropa se ljušte krupne ljuske nabubrene žbuke, ili strše trule drvene grede, i tek tu i tamo, na tren, kroz okrhnute i krnje crjepove probija se drhtavi tračak babljeg ljeta koje se zlati izvan ove memle. Eto tako, samo da znate – stigli ste u dvorac Kerestinec.

 

A znate li zašto ste u njemu?

Dugo čekani Dan fotografije u Svetoj Nedelji, FOTOOKO, u organizaciji Fotokluba KLIK, dogodio se 15. rujna 2012. Zbog FOTOOKA su neki toga dana polazili na put iz Osijeka, Slavonskog Broda, Čakovca, Delnica, Splita ili čak Čapljine, dok su drugi zastajali u slučajnoj šetnji i znatiželjno se pridruživali privučeni magnetizmom muvinga, smijeha i neobičnih događanja koja su te subote zavladala svetonedeljskim ulicama i trgom.  Hodalo se, fotografiralo, družilo, pjevalo, pilo, jelo i plesalo, i to od ranog i kišovitog jutra pa do duboko u noć. A onda kad je taj dan prošao, kada su se raspjevani i siti gosti razišli, kad su vlasnici svetonedeljskih lokala odlučili kako fajronta te noći ipak mora biti i kad su se svjetla konačno pogasila, onda kada je FOTOOKO za sve završilo - članovima fotokluba KLIK bio je to tek trenutak predaha i hvatanje zaleta za drugi dio FOTOOKA, izložbu najboljih fotografija.

U skladu s unaprijed definiranim propozicijama otvoren je web natječaj za fotografije koje su natjecatelji napravili tijekom Dana fotografije u Svetoj Nedelji, a onda su u sve tri zadane kategorije – Priroda oko FOTOOKA, Radionice FOTOOKA i Ekipa na FOTOOKU – počele pristizati fotografije, njih više od stotinu. I dok su priznati fotografi Tibor God, Marko Zirdum i Branimir Butković, kao članovi žirija svaki u svojoj kategoriji selektirali i žirirali pristigle fotografije, ekipa iz Fotokluba KLIK odlučila je još jednom istražiti granice organizacijski mogućeg i pokazati kako ne odustaje ni ondje gdje bi svatko pametan samo odmahnuo rukom i hitno se evakuirao.

„Izložba će biti u dvorcu Kerestinec“, znakovito podižući kažiprst odlučno je obznanio prvi autoritet među KLIKovcima, Roman - inače skroz normalan, stabilan i simpatičan lik. Okupljeno jato KLIKovaca koje je do tada žamorilo naglo je utihlo i nešto duljim, pomalo zabrinutim pogledom premjerilo je svog šefa. Ono, kao da mu pogledom pokušavamo izmjeriti temperaturu. Trenutak kasnije svima nam je bilo jasno da on to nama za ozbiljno, da se ne šali, i tada smo se počeli međusobno pogledavati - a pola sata kasnije svatko od nas je već točno znao koju poziciju treba zauzeti, kada i koju zadaću obaviti.   

Znate li što znači organizirati i postaviti izložbu fotografija u prostoru starog dvorca koji je više od desetljeća zatvoren za javnost? Naravno, jasno vam je i da tamo nema struje ili vode? Vjerovat ćete, nadam se, i ako kažem kako „na-juriš-spremnih“ KLIKovaca nema 250 nego desetak puta manje, i kako nemamo nikakvih veza koje bismo mogli povući pa da se izmaknemo a netko umjesto nas odradi one najprljavije i najteže poslove? Konačno, ako ste mi sve do sad povjerovali, onda ćete povjerovati kada vam kažem i da se vrijeme koje nam je bilo na raspolaganju za pripremu dvorca i postavljanje izložbe nije mjerilo u mjesecima ili tjednima. Sve je trebalo obaviti za tri dana.

Ajmo još jedanput. Zatvorite oči i zamislite: dvorac, debele zidine, paučina, bršljan, vlaga i polumrak. Od te akcije čišćenja dvorca, ženski dio KLIKa odaziva se na ime „partviš-vile“... i prilično smo sigurne da ćemo kad ili tad našu besprijekorno razrađenu plesno-pjevačku partviš-koreografiju izvesti na nekom od sljedećih KLIKovih projekata. Možda na sljedećem FOTOOKU kojem se već veselimo. Istovremeno, muški dio KLIK ekipe, zamahujući sjekirama i krčeći put kroz gustiš i šikaru oko dvorca, otjelovio se u formi alfa mužjaka, znojnih i kršnih drvosječa za koje sam do tada mislila da su tek dio nekih retro-literarnih fikcija. Zamislite nas kako brašnjavo bijeli od žbuke i prašine, znojni, prljavi, smrdljivi i žedni osvajamo pedalj po pedalj dvorca, prostoriju po prostoriju; zamislite nas kako zastajemo pred reljefima, grafitima ili crtežima koje otkrivamo po zidovima; zamislite kako pokušavamo zamisliti i upoznati tog nekog, bezimenog čovjeka koji je nekad, davno prije nas, u tom prostoru bio i ostavio trag sebe, i on nam se odjednom čini bliskim. Onda nas zamislite kako iznosimo vreće desetljećima gomilanog smeća koje smo prikupili; pa u zadnji čas i sa svih strana sakupljamo i donosimo svijeće, svijećnjake i baklje; zamislite kako na brzinu nabavljamo agregat za nužne reflektore, pa zamislite kako izgleda kad on pola sata prije otvorenja izložbe, sasvim proizvoljno uđe u stanje hoću-neću raditi a nitko pri tom ne zna što mu je i što on sada hoće.

I sad, kad sve to znate i sve ste to zamislili, napravite jedan odlučan rez i zamislite sljedeći filmski kadar: Jesenska noć. Vlaga i magla. Gosti koji pristižu u svečanim toaletama prilaze dvorcu kroz dvored plamtećih baklji, a zatim prolaze kroz atrij i zastaju u nevjerici pred prizorom unutrašnjosti dvorca osvijetljenog stotinama i stotinama drhtavih plamičaka svijeća. Tom filmskom kadru pridodajte i koktele, crvene i plave; i prekrasnu mladu violinisticu; preslatke svetonedeljske mažotretkinje ; i prostor prepun ljudi koji žamore i smiju se - i trideset izloženih, najboljih među pristiglim fotografijama koje su zabljesnule kreativnošću, dotjeranošću i nekim novim, autorskim rukopisima.  

 

    

Nagrade Olympusa kao glavnog sponzora, te firme Neo Orbis d.o.o. i Prizma d.o.o. za svoje fotografije su te večeri osvojili Miroslav Rožić, Nela Jakić, Vlatko Šplihal, Zrinka Tabain, Zdravko Aust, Jelena Horvat, Filip Milković, dok je Krešimir Maslać postao najnagrađivaniji autor izložbe FOTOOKA osvojivši prve nagrade za najbolju fotografiju u dvije od tri moguće kategorije. Nagradu za svestranu pomoć i angažman u organizaciji FOTOOKA dobila je Katerina Vrančić, „dobra vila KLIKa“, a njenu nagradu je osigurao Time Studio.

KLIKova izložba FOTOOKA u dvorcu Kerestinec bila je čarolija, bajka, i trajala je točno onoliko koliko čarolija može trajati – tek koji tren. Treptaj oka. Dva sata nakon što je otvorena, izložba fotografija je zatvorena i skinuta. Toliko je trajala dozvola koju smo dobili za korištenje dvorca. I KLIKovci su, krećući u raščišćavanje i pripremu dvorca, to znali. I nisu zbog toga odustali. Kad sad razmišljam o tome, shvaćam da je jedino tako i moglo biti. Dok se sa svojim fotoaparatima satima uspinju da bi uhvatili onu minutu u kojoj sunce izlazi, dok se u nemogućim položajima grbe nad cvijetom ili odrazom svjetla u vodi, dok hvataju trenutak sjaja u nekim očima ili osmijeh djeteta – oni vječnosti, kao bezimenom gomilanju i zaboravu, suprotstavljaju ljepotu odabranog trenutka, a onda trenutak pretvaraju u neku novu i ljepšu vječnost. Stvarajući takav svijet, takvu bajku, oni postaju čarobnjaci – a izložba u dvorcu bila je tek jedna od čarolija za koju oni žive.

I sad, ako ste pročitali ovaj tekst do kraja, ako ste ijednu od slika koje sam vam ponudila uspjeli zamisliti i u nju povjerovati – razmislite pa mi dojavite ako mislite da lažem kada kažem: ma nema na svijetu takvih kao što su ovi moji KLIKovci!

Lada Puljizević

web baner Fotooko na5manji 2016